maXYama ručak u proljeće

bio je Đurđevdan, tako sam željela.
po legendi, na Đurđevdan se nakon zimskog mira okupljaju hajduci i kreću u svoje pohode.
neka ovaj ručak u proljeće bude pohod u nove gastro i životne izazove :)



nakon zimske priče i debelog minusa, dočekalo me sušno proljeće koje nije zazelenilo koliko sam željela.....fali mi cvijeća i zeleno zelene livade.


kakogod, najavljeni pljuskovi zaobišli su moju skrivenu lokaciju i opet stali na moju stranu......opet sam praznovjerna i vjerujem kako se trud mora nagraditi, pa makar me nebo nagrađivalo.


đurđice su ocvale, a čiko na piji mi se kunio kako će ih biti do 6.....srećom i sama sam trgovac pa podnesem nekako ovaj poraz i šuplju priču.......nema kiše.....na stol ću staviti naše livadsko cvijeće, ono koje raste oko njega...



cvijeće i zeleno, to sam znala još zimus, kada sam se vratila u toplo nakon zimskog ručka...to tako ide, adrenalin je čudo, skače kao tlak, ali motivira i pokreće akciju i kreaciju...bakina čipka je došla kao ideja nekoliko dana prije, kao i mamin antikni srebrni beštek...imam priču, obiteljsku, žensku, odgojno-kulinarsku, kud ćeš više :)



treća žena, generacijski i genetski je sister, ona je izvezla ovu ptičicu koju sam zamislila kao simbol ove proljetne priče. uz vez, potrudila se i napravila drvene magnete koje su moji gosti ponijeli za uspomenu.



sad malo insajderskih priča...moj tim i proizvodnja koju organiziramo svaki put sve bolje i s manje stresa :)



prvo smo imali jauznu, našu šljakersku, jer poslije ne znaš kada će biti prilike za jesti.....gosti još nisu stigli, imamo čak5 minuta za sebe :)


tu kao nešto i dogovaramo, ja kao imam neki kratki brifing i delegiranje ...neš ti....nema nam ravne...uvijek znam kad gledam Njegove fotke.... On i Snajka, dio su mog tima i bezuvjetna podrška od prvog dana, jer kad imate tako dobrog fotografa, imate pola posla obavljeno. (prljavo suđe i onako nitko poslije ne broji)



uglavnom, ajmo radit cure....Mara i Natka moj su tim i podrška :)
mene vatra čeka, njima ostavljam neke pripremne radnje kako bih mogla na vrijeme dovršiti jela i dočekati goste.....zelenooooo :)




dok cure pripremaju povrće, odoh kuhati, moji novi lonci me čekaju....



moja kujna u šumi radi na drva, isključivo i samo....duži je to i  teži put, ali vrijedi svake sekunde, svakog atoma truda...






janjetina se kuha, a ja opsesivno kompulzivno masakriram šogora jer patim od manične panike nedostatka drva :) on kulerski lagano, spušta moj šiz na zemlju.
sve je pod kontrolom, a gdje je bob??? bob je stigao iz Dalmacije, nema ga još kod nas na piji.



bob sam kupila na Dolcu, baš kao i mladi grašak za juhu....uranila sam definitivno ili složila napredan meni ;)


vi sami procijenite iz priloženog, a ja ću cijelu priču u nastavku dokumentirati....
proljeće smo pozdravili salatom od matovilca, korijena srijemuša, klica i dimljenog šarana, juha je bila fenomenalna, od mladog graška i mente ( svi traže recept :D), onda šparoge mog buraza Igora i mladi luk, pljeskavica od vepra i slanine Ravlić i jedno jaje na oko ;) janjentinu sam marinirala večer prije sa inćunima, češnjakom, ružmarinom i mentom, maslinovim uljem....završila je u loncu sa bobom i bijelim grahom servirana s divljim špinatom (ide recept uskoro)....a desert je bio najjednostavniji biskvit moje bake sa domaćim jagodama i šlagom :)
vina su bila Pinkert...naravno.




prvi gosti dolaze, napuštam kuhinju i pozdravljam drage ljude koji su mi došli na ručak.


Petar je moja podrška od prvog ručka i veselim se što je stigao prvi, imamo malo vremena za nas :)
dolaze mi i cure iz Zagreba, sestre Anita i Sanja pa Maja i Ivan, Barbara i Dragoslav, Tena i Tvrtko i najdraža vinarka Pinkert (opet punih ruku ) u društvu jakih muških snaga Ferenca i Davida.




pokloni, osmijesi, cvijeće i zagrljaji....počašćena, a u isto vrijema ponizna pred ljudima koje po prvi puta vidim, a koji su mi iskazali povjerenje, podršku.


dočekala sam ih sa rakijom, domaćom šljivom i viljamovkom, likerom od višnje i orahovcem...a snack je bio lagan, paštetica od pečenog smuđa, amura, tostolobika i štuke s puno povrća (pisati ću jednom i o tome) ....malo vlasca iz sestrinog vrta, onako"taze" i listić rotkvice.



ljudi se upoznaju, uživaju u okruženju....ja se vraćam u bazu.






nisam još predstavila Yumi....ona je naša beba i mala princeza sveprisutna u našim životima...


neki su i pecali na našem jezeru...












zadnja faza pripreme ručka....



pljeskavice, salata, prvi slijed...juha....show!!!











poslužujem gostima Pinkert Sauvignon uz prvi slijed, a cure odrađuju sve drugo....



pljesku su na roštilju, kao i povrće, želim da sve bude toplo....
juha ide.


i neke drage žene....






možda vam se ova moja priča dok je iščitavate uz ove krasne fotografije čini kaotična, onako s brda, s dola....hm...tako nekako i prolazim osobno kroz svaki moj Ručak...borim se s tajmingom, temperaturom hrane, pozdravljanjem gostiju, trčim s jednog segmenta na drugi, a svaki mi je podjednako važan i ne želim išta propustiti....









sada još moj favorit ručka, janjetina...
stiže i mama, tradicionalno već kao potpora u završnoj fazi ručka i obavezno s tacnom nekog mljac kolača.






ostao je još samo kolač kako bi se ovaj smijeh gostiju produžio....tortice s jagodama, bonus mamin kolač :)














cure koje su izdaleka stigle, prve su nas pozdravile....buketić rabarbare iz našeg vrta i stručak livadskog cvijeća za sretan put :)



Yumi se probudila....pokret je :)










ispraćamo goste...zadovoljna i umorna, zahvalna svima da je i ova priča uspjela....HVALA Mariji na traganju za najboljim bobom i graškom na Dolcu, mom burazu Igoru na domaćim šparogama, mom timu, obitelji i mojim dragim sponzorima bez kojih bi ovu priču jako teško ispričala.





photo by Tomislav Šilovinac & Sanja Andraković

Primjedbe

Najčitaniji

Najčitaniji