maXYama zimski ručak

četiri mjeseca molim nebo i sanjam o snijegu i ledu, nekom "debelom" minusu kako bih mogla stvoriti ledenu idilu za stolom, u snijegu, u mojoj šumi.





možda sam se precijenila, možda lakovjerno ušla u ovu zimsku priču i ludo vjerovala kako će mi se želja ostvariti i kako će se moj stol u snijegu postaviti i gosti za njim u krznu sjediti....ali nisam sekunde odustala i posumnjala u sebe i svoj tim, u zimu koja mi se morala prikloniti.
i tako, dva dana sam dobila, dva dana je snijeg prestao padati, nebo se nasmiješilo, sunce provirilo i uspjeli smo se probiti do naše skrivene lokacije....




tata, sister, šogor i nećakinja, prvi su dio tima koji je odradio dio posla u subotu. isprtili smo koliko se moglo, gosti bi se trebali moći probiti autima kroz bijeli šumski tunel. nije tako hadno, nula kaže mi display. idem kući završiti tortu i ispeći kruh, jer to ne mogu na vatri, nemam kako.
sutra radim prvi maXYama ručak u godini, onaj zimski.


probudila se u nedjelju na -10, živčana kao pas. idemo gore, sve mi sporo ide, od auta po snijegu, do naših kretnji po zaleđenoj padini....gledam tatu kako s 8 banki nosi sve te stvari i pomaže mi, zajedno s ostatkom obitelji....bit će sve dobro, samo da sve stignem....i ta vatra sporije gori, fakat, sve je drugačije na -10 i ovo nije običan ručak u šumi.
hladetina se pretvorila u frozen (riblji sladoled) :) majko mila!!!!






čekam Šikija i Sanju, s njima i Mara dolazi, a oni su mi život i neophodni uz moj obiteljski dio tima.....problemi na ledu i cesti, ajde i to se riješilo, ali opet sve s kašnjenjem....stol sam postavila i jako mi se svidio, baš....ne znam koliko će slike pokazati, ali drvena površina je bila ledena ploča, sa grana su padali kristali leda po tanjurima i čašama i zaista sam dobila savršen zimski postav o kojem sam sanjala.....uhhhhh :)

ali ništa još od klope nije na vatri, ni započela....pucam i vičem, kao zadnji primitivac ispuštam sav stres i napetost na životinjski način i onda sve krene naprijed....




cure skaču, svi se regrutiraju, Šiki slika, Tena i Mara u ladnoj vodi potoka peru i gule krumpir, sister kuVa rakiju, zovem Sanju u pomoć i idemo po tortu u auto...btw, ona je za ovaj ručak bila najveći gastro izazov, jer ja nisam kolačarka ;)



krema je popucala od hladnoće....i šta sad?! mogu se ubit, ili iskulirat i čekati nasmijana goste...biram drugo ;) pristavljam peku, teleću roladu Ravlić....šogor je tu desna ruka.



vino i rakija su kuhani, daske s čvarcima su spremne, gosti dolaze.....





roladu zapekla na masti, povrće je tu, malo soli i vode....




na žalost, moji gosti i sponzori predivnih krznenih sagova šalju poruku isprike, ne mogu doći, gripa :(





dolaze Kristina i Ferenc, donose pune ruke, kutije butelja vrhunskog vina Pinkert...



stižu i Maja i Tony, glavni i odgovorni za mesni dio moje gastro priče i suradnje s Mesnicom Ravlić:)



ekipa se odmah upoznaje, priča i smijeh kreću, što zbog rakije, što zbog mladosti i predivnog zimskog ugođaja koji ih je oduševio :)





pristavljam juhu, Mara mi pomaže, jer gosti i dalje dolaze...nitko neće kuhano rakiju, vino....sirova ih grije izgleda najbolje :)




juha je rustikalna, janjeća s puno povrća i malo limuna....



tata i sister nas napuštaju....hladno je i drugi dio zadatka im slijedi :)




stižu i Tomo, Pero i Lidija, Maja i na kraju Iva i Karlo....ekipa je na broju....






ekipa se skuplja oko vatre, a moje srce raste....vatra je za mene život, sve...tu sam ja, kuham, sve je kako treba biti...to sam željela :)







moj prvi ručak, onaj jesenski, pilot, bio je grupa ljudi koji se poznaju, prijatelja i poznanika....ovaj put okupila sam ljude koji se ne poznaju, prvi put se vide...uživam gledajući kako se upoznaju i kako se druženje i smijeh zarazno šire :) zato uz ovaj koncept ne ide kvantiteta, jer želim kvalitetu!



zovem ih za moj ledeni stol.....





prvi slijed....hladetina od šarana....frozen varijanta :) panika, ne izlaze iz kalupa, jer su smrznute...cure griju kalupe rukom kako bi mogle van i na tanjur...neprocjenjivo!!!





cure kreću i nose prvi tanjur...ja nešto trkeljam i pozdravljam ekipu još jednom malo osobnijom i emotivnijom pričom....dobar tek!!!





dajem riječ Kristini i njenoj vinskoj priči Pinkert....izabrala je Sauvignon uz prvi slijed :)

odoh u kujnu, ručak ide dalje....




juha je gotova....osobno ću je poslužiti gostima, želim čuti komentare :)
okupljanje oko stola u mojoj obitelji uvijek traje glasno, svi pričamo....i smijemo se i prepiremo i sprdamo....ali pričamo...svi preko svih i uživamo u hrani!!!








toliko je hladno da između slijedova gosti odlaze k vatri, a to i nije tako loše, jer cure stižu zamijeniti tanjure, a i ja završavati jela....ide Ravlić roštilj kobaja, sa kiselim kupusom i kremom od jabuke i hrena....hommage je to priči od prije 20 godina i mom prvom susretu sa Mesnicom Ravlić...prvo sam kupovala baš te pikant roštiljke i zaslužile su da ih uvrstim u ovaj zimski meni ;)






peka je gotova, još samo ciklu treba narezati i ispeći...Mara uskače :)




stiže mama i sister, drugi dio tima....stiže i "posljednja šansa" :)



mama uskače i reže Ravlić roladu dok ja slažem salatu na tanjure....cure brzo nose hranu, jer se klopa hladi....



šogor i ja sjedamo za stol i uživamo u odličnoj roladi koja je zaista bila za prste polizati u kompletu sa svim na tanjuru....ja biram Pinkert Rose...baš me briga za druge :)


bježimo svi k vatri.....







kažu kolač će uz vatru.....nosim moju "naked" tortu (ponosna)...kaže mama: skini te janjiće s nje....aaaaaa....moju jelensku familiju vrijeđa i ne voli!!!





i još imam "posljednju šansu" da ovaj dan ostane nezaboravan svima nama...recept samo mama zna ;)




slikanje za album i klavir, zagrljaj i stisak ruke za sretan put i novi maXYama ručak :)



i naravno, ne mogu ovu prelijepu priču završiti bez njih, jer bez njih priča ne bi bila tako lijepa....HVALA....Mariji, Kristini, Nini, Nataši, Kreši, Željku, Goranu, Budri, Učeničkoj zadruzi Sova, teti Nadi i čika Ivici na vintage sankama i skijama 60 godina starim i ručno rađenim....mom maXYama timu: Šikiju i Sanji na predivnim fotografijama koje ću još dugo gledati i dijeliti na društvenim mrežama, Mari i Teni na previše toga u previše ekstremnim uvijetima, sisterici i šogoru koji su glavna logistika cijelog imanja, mami i tati....hvala mojim gostima što su prepoznali moju ludost i vozili se satima kako bi zajedno doživjeli nešto jedinstveno :)
i naravno, hvala mojim sponzorima:


                


                                      




     laku noć....lijepo sanjajte :)

     photo by Tomislav Šilovinac & Sanja Andraković


Primjedbe

Ja se pozivam na naredni ručak, ovo je odlično Majo! I priroda, i ambijent i hrana i......IDEJA!
PS: ako treba, dolazim ti grijati neku novu hladetinu!
Autor mitzi rekao je…
Kako se prijavljuje za ovakve bajkovite događaje?
Autor maja max rekao je…
Draga Aleksandra, hvala puno na lijepim riječima :) Termin slijedećeg ručka biti će na vrijeme objavljen na mom IG i FB profilu, a za više info. slobodno mi se možeš javiti na e.mail: bozicaninmaja@gmail.com

Pozdrav
Autor maja max rekao je…
Draga Mitzi, nakon objave termina novog događaja na mojim IG i FB stranicama, javite se u jedan od inboxa ili na e-mail : bozicaninmaja@gmail.com za rezervacije.

Pozdrav

Najčitaniji

Najčitaniji