Jesen u srcu Đakova

postoje ljudi koje znaš godinama pa vas život razdvoji na različitim putovanjima do trenutka kada se slučajno sretnete, a kao da ste se jučer vidjeli, rastali....mene je priča odvela u Đakovo, a tamo je Kuća dide Tunje i moj stari pajdo Jerko.

onda su nas malo "zatvorili", ali mi se nismo ovaj put razišli, već smo započeli smišljati priču o Đakovu.

Jerko je veliki radoholičar, vrlo odgovoran i fokusiran u ono što radi i nije bio problem ući u projekt i prilagoditi ga ovom novom normalnom u koje živimo proteklih šest mjeseci. odmah smo se složili kako ćemo priču raditi u jesen i pozvati goste ne samo za stol, nego i u obilazak prekrasnog Đakova.



gosti su bili moje kolege blogeri, novinari, partneri na projektu Iločki podrumi i dame, koje su ih zaista lijepo predstavile, gospođe iz TZ grada Đakova, prijatelji....



goste smo dočekali domaćom šljivovicom i višnjevačom s Jerkovog seoskog imanja gdje se sve peče. 

a onda smo ih pozvali na turističku vožnju lijepim Đakovom u naš "party bus" u kojem nam je grad bio na dlanu. krenuli smo put Državne ergele.




rođena sam Slavonka i zadrta promotorica svega što je slavonsko, a nikada nisam posjetila đakovačku Ergelu....sramota!!!! 


uz stručno vođenje gospođe Silvije upoznali smo te veličanstvene životinje i saznali puno o uzgoju, odgoju i životu ovih ljepotanovića koji se ždrijebe sivi i tek u sedmoj godini života postaju bijeli kraljevići. 






fotografija za uspomenu i jurimo dalje.....


doći u Đakovo, a ne ući u katedralu, ravno je turističkoj i kulturološkoj katastrofi. ova ljepotica krasi grad već izdaleka pa svaki putnik namjernik neće se izgubiti. 


đakovačka katedrala Sv.Petra građena je u neoromaničkom stilu i stolna je crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije i tu sjedi i stoluje i gospodin nadbiksup.


e sad, u životu sam vidjela, obišla i možda poznatije katedrale, ako se pita svijet, ali ovu ljepoticu ne mogu ni sa kojom porediti....i ne, ne zato što je naša.



naša stručna vodičkinja je nastavila s nama i provela nas kroz katedralu , ali uvela i u kriptu koja se nalazi ispod centralnog oltara i čuva grobnice biskupa i nadbiskupa pa i najvećeg od svih J.J.Strossmayera koji je i najveći inicijator izgradnje same katedrale.





malo smo kasnili i upali u večernju pjevanu misu koja je zapravo cijeli dojam dodatno zaokružila. na prstima tiho, otišli smo po ključ do časne i sišli u kriptu.




sad smo već ogladnili, a i neki sjeverni vjetar nas je dobro ohladio pa smo naš bus tražili žurnim korakom.


vraćamo se u Kuću dida Tunje gdje smo postavili stol za naše goste. boje godišnjeg doba su nas vodile, jer jesen je zlatna i prepuna boja pa je takav morao biti i naš stol.






meni, stol, cvijeće i boje danima sam gruntala i to je bilo to, kako to već ide kod mene, ali cijeli koncept ne bih ovako lako izvela bez pomoći mojih domaćina i partnera. Jerko koji valjda nije ni spavao noć prije i Martina, voditeljica restorana, koja je sa mnom prošla sve, od cvijeća, preko tanjura, voća pa na kraju i canapea.



dok ne počenemo klopati, još malo fotki našeg lijepog stola, jer Šiki si je dao truda i došao nekoliko sati ranije kako bi sve u miru poslikao.








gosti su ušli, neki novi se pridružili... poslužili smo pjenušac Princeps Iločkih podruma uz malo nara. Princeps je rađen od modre frankovke i krasi ga prekrasna tamno ružičasta boja.



prvi zalogaji bili su oni hladni i slavonski. bilo je tu namaza od slanina i kobasice, dimljenog šarana, sira, pogačica i domaćih kruščića a sve to domaće i vlastite proizvodnje već spomenutog seoskog imanja našeg domaćina Jerka i njegovih pekara, mesara i kuhara.




ove predivne bundeve i aranžmane izradila je Veronika iz Cvjetnog ateljea Kala i pomogla da naši stolovi budu sve samo ne obični. hvala.




večera kreće i naš jesenski meni koji smo bazirali na sezonskim i autohtonim namirnicama...a kako drugačije?! pet slijedova, tanjura uparenih s vinskom kartom Iločkih podruma, partnera ove večere.


za hladno predjelo smo poslužili  panirane čvarke šarana na salati od radiča, jabuke, tostiranog lješnjaka i čipsa cikle i batata sa malo ulja lješnjaka. vino koje sam uparila je limitirana edicija Iločkih podruma Chardonnay Principovac. sve nas je oduševio ovaj chardonnay, od čudesne svijetlo zelene boje do okusa koji se odlično uklopio uz orašaste plodove na tanjuru hladnog predjela.




slijedi toplo predjelo i možda najinteresantniji tanjur večeri koji nam je donio puno smijeha, ali i dobrih okusa. bundeva punjena rižotom od domaće slavonske kobasice i tostirana kadulja. za vino sam odabrala Kapistran crni, vrhunsko vino Iločkih podruma.




moram pohvaliti kuhare i gospođu Borku koja je s ekipom izbacila bundeve, točnije rižoto, baš kakav sam zamislila.



juha je šumska i gusta, vrganji i crne trubače, tostirana slanina i vrhnje za posluživanje uz domaći kruščić. za vino sam odabrala chardonnay, kvalitetno vino Iločkih podruma.




za glavno jelo smo odabrali divljač, rolanu srnetinu sa slaninom, kotlete mlade divlje svinje i šljive s frankovkom, žličnjake od domaćeg sira i grisa. moram priznati da je tu Jerko odradio veliki dio posla u nabavci namirnica. frankovka je bila važan dodatak u izradi ovog jela, pa je logičan  njen odabir s vinske karte Iločkih podruma.


kako sam ja svako jelo s mog menija predstavljala i priču koja me motivirala u kreiranju, gospođa Karmela iz Iločkih podruma, predstavila je vina koja sam s njom u suradnji odabrala.


desert je morao mirisati na jesen i ne biti težak, jer su tanjuri prije tražili manje za kraj večeri. odabrala sam dekonstrukciju štrudle s dunjama i orasima, malo cimeta i anisa na kremi od vanilije. uz desert smo poslužili Traminac, izbornu berbu Iločkih podruma.




večer je potrajala dugo, bar za neke od nas. ostvarili nova poznanstva, razmijenili kontakte, pozdravili se na kratko vrijeme, jer već imamo neke nove priče u planu, samo da malo zaLadi :)


Jerko se zahvalio svima nama, gostima i djelatnicima angažiranim cijeli dan kako bi sve ispalo kako sam zamislila. ja ću samo vratiti zahvalu svima, a posebno ekipi u kuhinji, konobarima i cijelom timu restorana Kuća dida Tunje. a vi, sad znate gdje ćete jesti hranu domaće proizvodnje i koga ćete tražiti kada dođete u Đakovo :)


Dodajte opis


D.O.P.: Tomislav Šilovinac

Primjedbe

Korisnik Anonimno rekao je…
Odlično urađeno!! Bravo!
Autor donnaj edwards rekao je…
Autor je uklonio komentar.

Najčitaniji

Najčitaniji