slike govore više od riječi

od mirisa kamilice, crvene se makovi i roje veliki oblaci...

pogled kao da ne može primiti tolike ljepote u dva oka.

kažu kako se najbolje, najljepše stvari događaju neplanirano...vjerujem u to. zaista mi je to život potvrdio nebrojeno puta.

bez puno očekivanja, tek da poslikam to mirisno polje, dobila sam predivnu kulisu obojanu bijelo-crvenim morem i velikim oblacima, kroz koje se sunce borilo pokazati, a vjetar donosio pelud i neko sivo i snažno nebo.

pozvala sam N. i već za pola sata smo se probijale kroz gustu šumu kamilice uživajući u mirisu, pogledu, danu :)

i neka se moj Splićo, Dado i svi moji Dalmatinci i ljudi od mora ne uvrijede....ova naša priča nekako živi puno više života...volim more, baš volim, posebno našu obalu, od Istre do Cavtata, ali ono je uvijek plavo, uvijek isto, ponekad malo tamno kada ga jugo pere i bijelo kada ga bura pjeni....a ovo naše polje....koju već boju, kulisu mijenja ove godine?!

kako ove moje riječi ne bi bila prazna priča, odlučila sam sve to zabilježiti pa tako kroz postove pratim sve te mijene koje čine ovu našu zemlju savršenom.

kao da je jučer bila ona ciča zima i snijeg do koljena...a danas bosih nogu gacam kroz polje makova.

i još koji dan pa kulisa mijenja boju....u žutu boju suncokreta i zlatnu boju žita :)

kaže moja N.: pa kako ću ja tako mala u tolike makove...neću se ni vidjeti?!

kažem u sebi: lako meni s tobom i makovima, više me muči gdje ću te naći u suncokretima :)

evo neki film i Hugh Grant.....a i dobra mi je isprika da ne pišem više :P

uživajte u vikendu....