ruska zima na Pampasu
probudila se na -17 i jedva ustala u pola deset pa vidim kako ljudi objavljuju statuse na -20...
kako sam odbila sestru s pozivom za skijanje, okrenula sam se lokalnim ljepotama i uživala zadnje dane godišnjeg.
jučer sam otišla do Pampasa, koji je u biti moje šire dvorište i svaka moja šetnja ide u tom smjeru kroz mađarsku retfalu.... toliko sam uživala da sam šetnju odlučila ponoviti i danas i uloviti slikama tu ljepotu....
spičkala se propisno, sve u skladu s nazivom posta, za koji sam, btw, jučer dobila inspiraciju.
odlučila se za jaknicu, za koju moj instruktor skijanja Joco kaže da u njoj izgledam ko` Ruskinja, a ja je baš volim ;) tople čizme i mamina šubara, naravno :)
htjela sam vam reći da ako niste bili ovih dana vani jer se bojite tih alarmantnih upozorenja, griješite i propuštate zdravu hladnoću i prekrasan čisti zrak. (naravno, ako ste bolesni, ne mrdajte nikud ;) )
kako se sve vrijeme krećeš, uopće ne osjećaš hladnoću, jučer je čak i vjetar bio puno jači, a ja i slabije obučena, ali no frks....ja koja sam smrzotina na kvadrat, danas sam na kraju rukavice stavila u džep.
dolje nema žive duše, danas dva bakutanera sa nordijskim štapovima i oko konjičkog koji rekreativac na stazi u trku i vlasnik kojeg ker šeta.
jučer sam srela dvije djevojke na konjima u šetnji iz udruge Mogu koja se bavi terapijskim jahanjem za djecu s posebnim potrebama.
Drava je gotovo okovana, prekrivena je santama leda koje se sudaraju i predobro je stajati u toj ljepoti i slušati rijeku koja se bori sa ledom.
obala je skroz u ledu, na dijelovima i do 2 metra, ali nisam imala petlje izazivati moć prirode i ići kući plakajući. sjetilo me to na jednu zgodu iz djetinjstva, kada sam se pred ekipom htjela frajerisati i pokazati nove gumene čizme koje i u najveću baru poslije kiše mogu, za razliku od njihovih....samo, ta najaveća bara je na kraju bio puni šaht od vodovoda i prava je sreća kako sam u tim godinama znala plivati...pogađate, do grla sam zakoračila u novim čizmicama :D
kako smo se vidjeli i jučer i danas, pozdravili se, red je...a i to je život u malom gradu, svi su ti nekak susjedi. put do njegove starine vode još valjda, starije stepenice...
iskreno, nisam zadovoljna kvalitetom fotografija, dosta me je i sunce smetalo, a i vrijeme je da se uozbiljim i počnem koristiti pravi fotić....ahhhh....moram naći sponzora, hitno!!!
privodim kraju post, u mislima na rusku zimu i cijelu tu priču koja mi je jako chic, od emocija, dekora, mode, kulture...Doktor Živago, Ana Karenjina...babuške i baćuške...i maštam o odlasku u St.Petersburg....odabrala sam i temu mog slijedećeg partya ;)
iako na odlasku kući, ne prolazim pored ruske, nego mađarske crkve, pogled na nju je toliko poseban da sam ga morala podijeliti s vama.
oblaci su na tren sakrili sunce pa iako je bilo podne, dobila sam dojam predvečerja.
a sutra se vraćam na posao, godišnji is over...to mi baš i nije neka fora, jer alarm će opet zvoniti...shit.
Primjedbe