pletenice

svaki pošten čovjek koji drži do sebe ima svoju dekicu :)

e ovo je priča o dekicama, ali ne običnim...ove deke ručni su rad moje strpljive i s rukama vješte sestre.

deke plete, štrika od domaće vune koju nabavlja u Crnoj Gori kod žena koje ju proizvode od svojih ovaca na Bjelasici (1.800m nadmorske visine).
kako se radi o domaćoj i originalnoj vuni, dolazi u samo ove dvije boje.

jedna od prvih asocijacija kada je zima u pitanju, za mene je definitivno moja dekica u koju se umotam i guštam od topline. da mogu, točnije, da imam mjesta, imala bih ih valjda stotinu....i samo da znate, ja nemam ovakvu "pletenicu"...možda ovo neko pročita pa me obraduje za slijedeći Božić :)

iako danas nismo u zimskim temperaturama, jer nas južina pere i debeli plus, slike koje gledate su od prošlog vikenda i prvi su dio jedne lijepe priče koju sam u dobrom društvu provela u bijelom carstvu šume zimi. puno je lijepih trenutaka pa sam ih odlučila razdvojiti...a i rad moje sisterice zaslužuje biti priča za sebe.

na žalost, nije nam se mogla i ona pridružiti kako bi priča bila potpuna....možda nije bila fizički, ali u mislima svakako....prebacih deku preko vrata njenog organskog vrta neka vidi kako spava zimski san i priprema se za proljeće i prve radove....pomislih, bit će ovo super godina, zdrava je ta snježina za zemlju i plodove koje daje.

i tako, dok ja pišem postove, šajbam po instagramu i smišljam setove i druge cirkuse, ona plete...i sada, sigurno, možda ne deku, ali čarape, kapu, ogrtač za šalicu ili neku kuglicu...meni najvažnije što je sretna zbog toga.

laku noć.