žetva

redaju se slike slavonske ljepote kako priroda želi....dani su žetve, žanje se žito.

dok sam tražila što veće i posebnije polje za ovaj post, vratila sam se u djetinsjtvo i priču koju su mi mama i baka uvijek pričale...nije fer da je ne podijelim s vama ;)

nekada, prije...dok su seljaci kosili žito i teško radili po najvećem zvizdanu, kažu moji, pili su rakiju i vodu i jeli slaninu i luk, masni kru´.... ta masna domaća hrana ih je držala na životu i u snazi bez obzira na ekstremne temperature.

od rakije se nisu znojili, nisu gubili snagu....vrijedni slavonski ljudi :)

no, ova moja priča iz neke je druge stvarnosti i žetve.....dok s curama slikam i postavljam sve za set, kombajni na susjednoj tabli rade svoj posao do dugo u noć...kamioni prolaze, koji vozač trubne, mahne, ali sve i jedan polako voze kako nas ne bi progutala prašina koju te grdosije dižu u toj suhoj zemlji.

ciljano smo došle u suton, volim tu boju neba i fotografije.....samo prava pila može po zvizdanu u polje :)

N.ponijela djedovog Zorkia 4 pa se pravim važna i počinjem uživati u analognoj fotografiji....biti će još prilike o tome pisati :)

smijale se meni cure kada sam legla u žito....i od cike i smija sve tri završimo valjajući se, a one kroz plač od smijeha viču:" joooj, upi..... ću se od smija!!!!"
valjda se zato i družimo, valjda zato i postoje moje cure, jer samo pozitivu nose, a svaki naš susret nosi uvijek dobro, toplo i pozitivno.

pisat ću vam još o mojim curama i našim provodima....mi samo neka smo skupa i već je show, ali zaista :)

nazdravile smo životu i pojele domaću klopu koju sam pripremila.....jedna kaže ne jede masnog kruVa...hm, pa nisam ni ja jela do sada, ali dođe to s godinama, počneš cijeniti stvarne vrijednosti....za koju godinu i ona će kruva, masti i paprike tražit ;)

u smiju i priči, sunce je zašlo u tren...a nisam vam ni rekla kako mi je M.ponijela šamlicu i kako nije bilo komaraca.....NEPROCJENJIVO :)