presne kobase i zagorela slanina

veljače 10, 2017

presne kobase i zagorela slanina

namjerno ili ne, ovaj post dolazi u vrijeme apsolutne nestašice snijega i baš mi je zato posebno drag.

bilo je to prije dva tjedna, onaj tamoooo vikend, kada sam smislila naložiti vatru u snijegu i ispeći nešto za pregrist. prilično je dugo vremena prošlo kako nisam vatru ložila i ne da mi vrag mira.

nagovorila frendicu M.i subota ujutro mi na gasu prema šumi, mojoj šumi.

cijelim putem iz grada pratila nas predivna slika prirode, slavonske šume okovane u inje u igri sa zubatim suncem.

rekoh na početku, želja mi je naložiti vatru, a suhih drva u carstvu snijega teško da ću naći pa sam svratila mojima ne bi li napunile ruksake suhim ogrijevom i osnovnim suđem za jedan šumski snack.
stvar je malo komplicirana, jer smo se morali pripremiti na duži put po snijegu i jedino rješenje su bili puni ruksaci kako bi lako prtile snijeg.

kako smo se približavali šumi, sunce je nestajalo i dan se nekako zatvorio.

vatra kresnula od prve, iako mi je tata kradom utrpao u ruksak hepo kockice, a zna koliko to mrzim i ne priznam te umjetničke fore oko paljenja vatre ( vatra je za mene nešto posebno, pisati ću i o njoj, ali samo o Njoj).

M. oduševljena količinom snijega, samo o snješku priča. dogovor je bio da se kući ne vraćamo ako ga ne napravimo.

i sad, da vam netko kaže kako od toliko snijega ne možete napraviti grudu i zarolati je za jednog pravog snješka, ne bi mu vjerovali, jer nisam ni ja dok to nisam doživjela. na -9 fakat ne možete napraviti grudu, jer je toliko hladno, a snijeg suh i ništa ga ne topi i ne veže, osim golih i toplih ruku.
bilo je veselo i rumeno, ali smo ga nekako sklepale i eto, uz sve probleme, Vinko je ispao naočit momak :)

za gablec smo ponijele domaću slaninu i ljute kobase. i kako je to već u šumi red, napravili ražnjeve i pristavili klopu.

bilo je tu i kuhanog vina, čaja, rakije....u šumi moraš na sve misliti, jer nikad ne znaš kakva te nevolja može snaći :)

nisam nikada ložila vatru u sred snijega, priznajem, a još manje da sam je ložila sa limitiranim drvima!!! to je zaista hendikep i borba s mojim emocijama i žarom, jer na raspolaganju imam samo 20 cjepanica (ne velikih). tuga.