kad baka zove na Uskrs....
...Uskrs kakav je nekad bio.
Tamo između šlinganih ponjava i velikih mekanih jastuka poput oblaka, tamo vas ovaj Uskrs vodim.
Znam kako će ovaj Uskrs biti svima drugačiji, skromniji i jednostavniji. Eto, ja neću biti sa svojima i bit će to prvi put u životu. To neće umanjiti našu povezanost i blagdan, izaći ćemo još jači i mudriji za neke nove izazove. Vjerujem i vi.
Odvest ću vas na slavonsko selo, šest desetljeća unatrag i pokušati dočarati neke običaje, možda i zaboravljene, nepravedno.
Jutarnje zrake sunca uljepšale su trim (ganjak) i obredno umivanje. Danas je Cvjetnica. Običaj umivanja u cvijeću uz najljepše želje neka nam slijedeća godina bude puna sreće i blagostanja, ljepote i zdravlja, itekako će nam trebati.
Pripreme za Uskrs traju cijeli Veliki tjedan. Kuća se redi na dane kada je to dozvoljeno, farbaju skupljena jaja i priprema sušeno meso za blagdanski stol. Poslovi na zemlji i drugi težački poslovi nisu na preporuku i toga se mali čovjek na selu znao držati.
Jaja smo šarali tintoblajem, vrelim voskom u koji se umaču hladna jaja i stavlja otisak s motivima proljeća, zlatoveza, Uskrsa. Na kraju se jaje umače u boju.
Ona jednostavnija tehnika je bojanje u ljuskama crvenog luka. Jaja se nakon ukrašavnaja obavezno mažu slaninom kako bi bila lijepa sjajna.
Velika subota dan je za slaganje uskršnje košare i blagoslov hrane u crkvi.
Šunka i jaja, slatki kruh, mladi luk......prvo je što će se na usrkšnje jutro blagovati.
Uskrs nekada, skroman u vjeri i obiteljskom okupljanju.
Šunke, jaja, mladi luk i hren, sir i vrhnje. Rakija za zdravlje i dug život :)
Život je bio jednostavniji, čovjek je živio u skladu s prirodom i onim što mu zemlja pruža. Tako je izgledala i blagdanska trpeza.
Ručak....u šporetu je.
Mlada janjetina i krumpir.
Sretan Uskrs!!!!
Ova priča nastala je u jednom slavonskom selu u suradnji s Mesnicama Ravlić koja je s nama već 60 Uskrsa.
Veliko hvala svima koji su nam pomogli i sudjelovali u ovom malom projektu.
Fotografiju potpisuje Tomislav Šilovinac.
Tamo između šlinganih ponjava i velikih mekanih jastuka poput oblaka, tamo vas ovaj Uskrs vodim.
Znam kako će ovaj Uskrs biti svima drugačiji, skromniji i jednostavniji. Eto, ja neću biti sa svojima i bit će to prvi put u životu. To neće umanjiti našu povezanost i blagdan, izaći ćemo još jači i mudriji za neke nove izazove. Vjerujem i vi.
Odvest ću vas na slavonsko selo, šest desetljeća unatrag i pokušati dočarati neke običaje, možda i zaboravljene, nepravedno.
Jutarnje zrake sunca uljepšale su trim (ganjak) i obredno umivanje. Danas je Cvjetnica. Običaj umivanja u cvijeću uz najljepše želje neka nam slijedeća godina bude puna sreće i blagostanja, ljepote i zdravlja, itekako će nam trebati.
Pripreme za Uskrs traju cijeli Veliki tjedan. Kuća se redi na dane kada je to dozvoljeno, farbaju skupljena jaja i priprema sušeno meso za blagdanski stol. Poslovi na zemlji i drugi težački poslovi nisu na preporuku i toga se mali čovjek na selu znao držati.
Jaja smo šarali tintoblajem, vrelim voskom u koji se umaču hladna jaja i stavlja otisak s motivima proljeća, zlatoveza, Uskrsa. Na kraju se jaje umače u boju.
Ona jednostavnija tehnika je bojanje u ljuskama crvenog luka. Jaja se nakon ukrašavnaja obavezno mažu slaninom kako bi bila lijepa sjajna.
Velika subota dan je za slaganje uskršnje košare i blagoslov hrane u crkvi.
Šunka i jaja, slatki kruh, mladi luk......prvo je što će se na usrkšnje jutro blagovati.
Uskrs nekada, skroman u vjeri i obiteljskom okupljanju.
Šunke, jaja, mladi luk i hren, sir i vrhnje. Rakija za zdravlje i dug život :)
Život je bio jednostavniji, čovjek je živio u skladu s prirodom i onim što mu zemlja pruža. Tako je izgledala i blagdanska trpeza.
Ručak....u šporetu je.
Mlada janjetina i krumpir.
Sretan Uskrs!!!!
Ova priča nastala je u jednom slavonskom selu u suradnji s Mesnicama Ravlić koja je s nama već 60 Uskrsa.
Veliko hvala svima koji su nam pomogli i sudjelovali u ovom malom projektu.
Fotografiju potpisuje Tomislav Šilovinac.
Primjedbe