maXYama zimski ručak
četiri mjeseca molim nebo i sanjam o snijegu i ledu, nekom "debelom" minusu kako bih mogla stvoriti ledenu idilu za stolom, u snijegu, u mojoj šumi.
možda sam se precijenila, možda lakovjerno ušla u ovu zimsku priču i ludo vjerovala kako će mi se želja ostvariti i kako će se moj stol u snijegu postaviti i gosti za njim u krznu sjediti....ali nisam sekunde odustala i posumnjala u sebe i svoj tim, u zimu koja mi se morala prikloniti.
i tako, dva dana sam dobila, dva dana je snijeg prestao padati, nebo se nasmiješilo, sunce provirilo i uspjeli smo se probiti do naše skrivene lokacije....
tata, sister, šogor i nećakinja, prvi su dio tima koji je odradio dio posla u subotu. isprtili smo koliko se moglo, gosti bi se trebali moći probiti autima kroz bijeli šumski tunel. nije tako hadno, nula kaže mi display. idem kući završiti tortu i ispeći kruh, jer to ne mogu na vatri, nemam kako.
sutra radim prvi maXYama ručak u godini, onaj zimski.
probudila se u nedjelju na -10, živčana kao pas. idemo gore, sve mi sporo ide, od auta po snijegu, do naših kretnji po zaleđenoj padini....gledam tatu kako s 8 banki nosi sve te stvari i pomaže mi, zajedno s ostatkom obitelji....bit će sve dobro, samo da sve stignem....i ta vatra sporije gori, fakat, sve je drugačije na -10 i ovo nije običan ručak u šumi.
hladetina se pretvorila u frozen (riblji sladoled) :) majko mila!!!!
čekam Šikija i Sanju, s njima i Mara dolazi, a oni su mi život i neophodni uz moj obiteljski dio tima.....problemi na ledu i cesti, ajde i to se riješilo, ali opet sve s kašnjenjem....stol sam postavila i jako mi se svidio, baš....ne znam koliko će slike pokazati, ali drvena površina je bila ledena ploča, sa grana su padali kristali leda po tanjurima i čašama i zaista sam dobila savršen zimski postav o kojem sam sanjala.....uhhhhh :)
ali ništa još od klope nije na vatri, ni započela....pucam i vičem, kao zadnji primitivac ispuštam sav stres i napetost na životinjski način i onda sve krene naprijed....
cure skaču, svi se regrutiraju, Šiki slika, Tena i Mara u ladnoj vodi potoka peru i gule krumpir, sister kuVa rakiju, zovem Sanju u pomoć i idemo po tortu u auto...btw, ona je za ovaj ručak bila najveći gastro izazov, jer ja nisam kolačarka ;)
krema je popucala od hladnoće....i šta sad?! mogu se ubit, ili iskulirat i čekati nasmijana goste...biram drugo ;) pristavljam peku, teleću roladu Ravlić....šogor je tu desna ruka.
vino i rakija su kuhani, daske s čvarcima su spremne, gosti dolaze.....
roladu zapekla na masti, povrće je tu, malo soli i vode....
na žalost, moji gosti i sponzori predivnih krznenih sagova šalju poruku isprike, ne mogu doći, gripa :(
dolaze Kristina i Ferenc, donose pune ruke, kutije butelja vrhunskog vina Pinkert...
stižu i Maja i Tony, glavni i odgovorni za mesni dio moje gastro priče i suradnje s Mesnicom Ravlić:)
ekipa se odmah upoznaje, priča i smijeh kreću, što zbog rakije, što zbog mladosti i predivnog zimskog ugođaja koji ih je oduševio :)
pristavljam juhu, Mara mi pomaže, jer gosti i dalje dolaze...nitko neće kuhano rakiju, vino....sirova ih grije izgleda najbolje :)
juha je rustikalna, janjeća s puno povrća i malo limuna....
tata i sister nas napuštaju....hladno je i drugi dio zadatka im slijedi :)
stižu i Tomo, Pero i Lidija, Maja i na kraju Iva i Karlo....ekipa je na broju....
ekipa se skuplja oko vatre, a moje srce raste....vatra je za mene život, sve...tu sam ja, kuham, sve je kako treba biti...to sam željela :)
moj prvi ručak, onaj jesenski, pilot, bio je grupa ljudi koji se poznaju, prijatelja i poznanika....ovaj put okupila sam ljude koji se ne poznaju, prvi put se vide...uživam gledajući kako se upoznaju i kako se druženje i smijeh zarazno šire :) zato uz ovaj koncept ne ide kvantiteta, jer želim kvalitetu!
zovem ih za moj ledeni stol.....
prvi slijed....hladetina od šarana....frozen varijanta :) panika, ne izlaze iz kalupa, jer su smrznute...cure griju kalupe rukom kako bi mogle van i na tanjur...neprocjenjivo!!!
cure kreću i nose prvi tanjur...ja nešto trkeljam i pozdravljam ekipu još jednom malo osobnijom i emotivnijom pričom....dobar tek!!!
dajem riječ Kristini i njenoj vinskoj priči Pinkert....izabrala je Sauvignon uz prvi slijed :)
odoh u kujnu, ručak ide dalje....
juha je gotova....osobno ću je poslužiti gostima, želim čuti komentare :)
okupljanje oko stola u mojoj obitelji uvijek traje glasno, svi pričamo....i smijemo se i prepiremo i sprdamo....ali pričamo...svi preko svih i uživamo u hrani!!!
toliko je hladno da između slijedova gosti odlaze k vatri, a to i nije tako loše, jer cure stižu zamijeniti tanjure, a i ja završavati jela....ide Ravlić roštilj kobaja, sa kiselim kupusom i kremom od jabuke i hrena....hommage je to priči od prije 20 godina i mom prvom susretu sa Mesnicom Ravlić...prvo sam kupovala baš te pikant roštiljke i zaslužile su da ih uvrstim u ovaj zimski meni ;)
peka je gotova, još samo ciklu treba narezati i ispeći...Mara uskače :)
stiže mama i sister, drugi dio tima....stiže i "posljednja šansa" :)
mama uskače i reže Ravlić roladu dok ja slažem salatu na tanjure....cure brzo nose hranu, jer se klopa hladi....
šogor i ja sjedamo za stol i uživamo u odličnoj roladi koja je zaista bila za prste polizati u kompletu sa svim na tanjuru....ja biram Pinkert Rose...baš me briga za druge :)
bježimo svi k vatri.....
kažu kolač će uz vatru.....nosim moju "naked" tortu (ponosna)...kaže mama: skini te janjiće s nje....aaaaaa....moju jelensku familiju vrijeđa i ne voli!!!
i još imam "posljednju šansu" da ovaj dan ostane nezaboravan svima nama...recept samo mama zna ;)
slikanje za album i klavir, zagrljaj i stisak ruke za sretan put i novi maXYama ručak :)
i naravno, ne mogu ovu prelijepu priču završiti bez njih, jer bez njih priča ne bi bila tako lijepa....HVALA....Mariji, Kristini, Nini, Nataši, Kreši, Željku, Goranu, Budri, Učeničkoj zadruzi Sova, teti Nadi i čika Ivici na vintage sankama i skijama 60 godina starim i ručno rađenim....mom maXYama timu: Šikiju i Sanji na predivnim fotografijama koje ću još dugo gledati i dijeliti na društvenim mrežama, Mari i Teni na previše toga u previše ekstremnim uvijetima, sisterici i šogoru koji su glavna logistika cijelog imanja, mami i tati....hvala mojim gostima što su prepoznali moju ludost i vozili se satima kako bi zajedno doživjeli nešto jedinstveno :)
i naravno, hvala mojim sponzorima:
laku noć....lijepo sanjajte :)
photo by Tomislav Šilovinac & Sanja Andraković
možda sam se precijenila, možda lakovjerno ušla u ovu zimsku priču i ludo vjerovala kako će mi se želja ostvariti i kako će se moj stol u snijegu postaviti i gosti za njim u krznu sjediti....ali nisam sekunde odustala i posumnjala u sebe i svoj tim, u zimu koja mi se morala prikloniti.
i tako, dva dana sam dobila, dva dana je snijeg prestao padati, nebo se nasmiješilo, sunce provirilo i uspjeli smo se probiti do naše skrivene lokacije....
tata, sister, šogor i nećakinja, prvi su dio tima koji je odradio dio posla u subotu. isprtili smo koliko se moglo, gosti bi se trebali moći probiti autima kroz bijeli šumski tunel. nije tako hadno, nula kaže mi display. idem kući završiti tortu i ispeći kruh, jer to ne mogu na vatri, nemam kako.
sutra radim prvi maXYama ručak u godini, onaj zimski.
probudila se u nedjelju na -10, živčana kao pas. idemo gore, sve mi sporo ide, od auta po snijegu, do naših kretnji po zaleđenoj padini....gledam tatu kako s 8 banki nosi sve te stvari i pomaže mi, zajedno s ostatkom obitelji....bit će sve dobro, samo da sve stignem....i ta vatra sporije gori, fakat, sve je drugačije na -10 i ovo nije običan ručak u šumi.
hladetina se pretvorila u frozen (riblji sladoled) :) majko mila!!!!
ali ništa još od klope nije na vatri, ni započela....pucam i vičem, kao zadnji primitivac ispuštam sav stres i napetost na životinjski način i onda sve krene naprijed....
cure skaču, svi se regrutiraju, Šiki slika, Tena i Mara u ladnoj vodi potoka peru i gule krumpir, sister kuVa rakiju, zovem Sanju u pomoć i idemo po tortu u auto...btw, ona je za ovaj ručak bila najveći gastro izazov, jer ja nisam kolačarka ;)
krema je popucala od hladnoće....i šta sad?! mogu se ubit, ili iskulirat i čekati nasmijana goste...biram drugo ;) pristavljam peku, teleću roladu Ravlić....šogor je tu desna ruka.
vino i rakija su kuhani, daske s čvarcima su spremne, gosti dolaze.....
roladu zapekla na masti, povrće je tu, malo soli i vode....
na žalost, moji gosti i sponzori predivnih krznenih sagova šalju poruku isprike, ne mogu doći, gripa :(
dolaze Kristina i Ferenc, donose pune ruke, kutije butelja vrhunskog vina Pinkert...
stižu i Maja i Tony, glavni i odgovorni za mesni dio moje gastro priče i suradnje s Mesnicom Ravlić:)
ekipa se odmah upoznaje, priča i smijeh kreću, što zbog rakije, što zbog mladosti i predivnog zimskog ugođaja koji ih je oduševio :)
pristavljam juhu, Mara mi pomaže, jer gosti i dalje dolaze...nitko neće kuhano rakiju, vino....sirova ih grije izgleda najbolje :)
juha je rustikalna, janjeća s puno povrća i malo limuna....
tata i sister nas napuštaju....hladno je i drugi dio zadatka im slijedi :)
stižu i Tomo, Pero i Lidija, Maja i na kraju Iva i Karlo....ekipa je na broju....
ekipa se skuplja oko vatre, a moje srce raste....vatra je za mene život, sve...tu sam ja, kuham, sve je kako treba biti...to sam željela :)
moj prvi ručak, onaj jesenski, pilot, bio je grupa ljudi koji se poznaju, prijatelja i poznanika....ovaj put okupila sam ljude koji se ne poznaju, prvi put se vide...uživam gledajući kako se upoznaju i kako se druženje i smijeh zarazno šire :) zato uz ovaj koncept ne ide kvantiteta, jer želim kvalitetu!
zovem ih za moj ledeni stol.....
prvi slijed....hladetina od šarana....frozen varijanta :) panika, ne izlaze iz kalupa, jer su smrznute...cure griju kalupe rukom kako bi mogle van i na tanjur...neprocjenjivo!!!
cure kreću i nose prvi tanjur...ja nešto trkeljam i pozdravljam ekipu još jednom malo osobnijom i emotivnijom pričom....dobar tek!!!
dajem riječ Kristini i njenoj vinskoj priči Pinkert....izabrala je Sauvignon uz prvi slijed :)
odoh u kujnu, ručak ide dalje....
juha je gotova....osobno ću je poslužiti gostima, želim čuti komentare :)
okupljanje oko stola u mojoj obitelji uvijek traje glasno, svi pričamo....i smijemo se i prepiremo i sprdamo....ali pričamo...svi preko svih i uživamo u hrani!!!
peka je gotova, još samo ciklu treba narezati i ispeći...Mara uskače :)
stiže mama i sister, drugi dio tima....stiže i "posljednja šansa" :)
mama uskače i reže Ravlić roladu dok ja slažem salatu na tanjure....cure brzo nose hranu, jer se klopa hladi....
šogor i ja sjedamo za stol i uživamo u odličnoj roladi koja je zaista bila za prste polizati u kompletu sa svim na tanjuru....ja biram Pinkert Rose...baš me briga za druge :)
bježimo svi k vatri.....
kažu kolač će uz vatru.....nosim moju "naked" tortu (ponosna)...kaže mama: skini te janjiće s nje....aaaaaa....moju jelensku familiju vrijeđa i ne voli!!!
i još imam "posljednju šansu" da ovaj dan ostane nezaboravan svima nama...recept samo mama zna ;)
slikanje za album i klavir, zagrljaj i stisak ruke za sretan put i novi maXYama ručak :)
i naravno, ne mogu ovu prelijepu priču završiti bez njih, jer bez njih priča ne bi bila tako lijepa....HVALA....Mariji, Kristini, Nini, Nataši, Kreši, Željku, Goranu, Budri, Učeničkoj zadruzi Sova, teti Nadi i čika Ivici na vintage sankama i skijama 60 godina starim i ručno rađenim....mom maXYama timu: Šikiju i Sanji na predivnim fotografijama koje ću još dugo gledati i dijeliti na društvenim mrežama, Mari i Teni na previše toga u previše ekstremnim uvijetima, sisterici i šogoru koji su glavna logistika cijelog imanja, mami i tati....hvala mojim gostima što su prepoznali moju ludost i vozili se satima kako bi zajedno doživjeli nešto jedinstveno :)
i naravno, hvala mojim sponzorima:
laku noć....lijepo sanjajte :)
photo by Tomislav Šilovinac & Sanja Andraković
Primjedbe
PS: ako treba, dolazim ti grijati neku novu hladetinu!
Pozdrav
Pozdrav