Vrbnik

pravo da vam kažem, uopće nije loše ovako s odmakom prolistati fotke s putovanja i odgoditi pisanje posta....probudiš emociju, onu pravu, prisjećajući se lijepih trenutaka, a nije u afektu od prvog susreta....sada mirna slažem krasne uspomene, slike, emocije, nove susrete, ljude, osmjehe...

ne stoji samo ova priča s odmakom kako bi se emocije slegle, već se pravi red, a ide vikend kada pakujem kufere za nove kilometre i veselim se opet nekim novim i zanimljivim mjestima, a možda i ljudima :) zato ću ovo ljeto uživati dok vam budem opisivala moje male avanture.

kako sam potomak dvoje putnika koji su putovali i onda kada nitko putovao nije (u bivšoj državi), dosta sam toga vidjela, jer su nas obje vukli gdje god bi krenuli....no, nisam stigla obići najvećeg od svih....nisam vidjela Krk.
prošli mjesec, pakovala sam kufere za rivijeru, neplanski.... u pomalo ludim okolnostima, a onda sam odlučila posvetiti, u tom svemu nepredviđenom, jedan dan Krku...ono, kao da me je sramota reći kako nikad nisam bila...ihhhhh :)

kako sam imala samo jedan dan za upoznavanje, odlučila sam se za biser otoka i uz blagoslov pratilja, krenula vidjeti Vrbnik.
kako smo se približavali gradu, kao da smo zalutali u tablama nepreglednih vinograda...vrbničko polje nosi gotovo 100 hektara čuvene Žlahtine, koja najbolje prija baš u Vrbniku :)
čim kročite u kamene uličice čudesnog starog grada, sve odaje vinsku čaroliju koja je ovaj gradić začarala.
male vinarije domaćih proizvođača nude i točenu krasoticu po korektnim cijenama, uz druge domaće proizvode.

odolijevamo izazovima otočkih delicija i ulazimo u labirinte malih kamenih ulica, uglancanih od stoljeća postojanja, tako da ih se danas s divljenjem i pažnjom prolazi....naime, nije šala, ali klisko se hoda po Vrbniku ako glavu držite jako gore....samo respect prema težačkom životu i arhitekturi koju su ljudi od vinove loze podigli.

uživajući u ljepoti, shvaćamo kako nas labirint uličica vodi kako on želi. srećemo stalno iste ljude, koji kao i same, istražuju...vesele se...pa se i pozdravimo :)

labirint vodi u najužu ulicu na svijetu (tako piše na tabli).

a iz najuže ulice na svijetu izlazimo na kraj otoka :)
da, tu je rubni kraj otoka koji je točno nasuprot kopna, Novog i rivijere....prekrasan pogled na veliko plavetnilo, tik ispod težačkih kućica i polja.

na kraju, mogu samo reći kako morate doživjeti Vrbnik bar jednom u životu...oduševit će vas njegova skromnost i ljepota, osobnost i stav...baš kao što je mene oduševila žena koja je uz Krk i Vrbnik ušla taj dan u moj život :)
S. je bila naša domaćica taj dan, naša mentorica i muza....jaka i svoja, draga i topla, baš kao što je otok Krk.