Novi

ovaj siroti post čeka danima da ga "netko" napiše i sada kada je konačno došao red na njega, dvojim o temi, slikama....

kako se sam nije mogao napisati, tako nije mogao ni odlučiti koji će motiv provući Novi Vinodolski kroz ovu malu priču.

ima više od dva tjedna kako sam s frendicom skroz neplanski otišla u Novi....uletile Njoj neke krupne životne situacije pa me izabrala kao pouzdanu neka svjedočim i prosvjetlim svaki njen potpis i odluku :)

no, da nije Nje, tko zna da li bih ikada posjetila taj grad.....ovako, zadnja ljeta s njom sam njemu poklonila pa je red da se zajedno dođemo i oprostiti....

jer, nisam sigurna kada ćemo opet tamo zajedno....kakogod, odlučile smo, što zbog bure, što zbog prigode, obići grad i družiti se kroz te male ulice, skale i škure.

i dok skidam slike i biram najdraže, pada mi na pamet kako sam ime postu trebala dati: NOVLJANSKA VRATA I PROZORI :)

jer smo na svakom koraku otkrivale prekrasne detalje tople primorske arhitekture i onda opet prepoznavale sebe i svoje drage u detaljima koju cijelu ovu priču s rivijere čine posebnom.

nikada Novi nismo zvali imenom, u startu je dobio ime - Rivijera.....nekako je fency i chic, interno, intimno, naše, jer podsjeća na lijepe dane i neponovljive trenutke zajedničkih ljetovanja.

i da se ne lažemo, nije Novi wauuuu, prošla sam i vidjela velebnijih gradova našeg Jadrana, ali ima osobnost i stav koji cijenim i koji preporučam vidjeti i doživjeti, jer ...ne postoji mjesto na svijetu, pa tako ni u Hrvatskoj koje ne nosi nešto lijepo i posebno, koje zato pamtim cijeli život :)

ako ćete mene pitati, obavezno uđite u gradsku crkvu i obiđite trg gdje je Biškupija....ne pamtim ni jedan toliko lijep i poseban ambijent poput novljankse crkve.....zauvijek sam se naježila kada sam otvorila vrata :)

kada ste već kod crkve, provucite se i zalutajte uličicama starog grada i pustite labrintu neka vas izvede do mora...

i kada ste već sišli do mora, pronađite put Bribirske, jer ćete tamo vidjeti neke od najljepših vila Jadrana, a i ovu predivnu romaničku crkvicu.

moja priča ovdje završava...ne znam da li ću i kada otvoriti Nov(i)u, ali vrijedilo je proživjeti je svake minute!!!

ovaj post posvetila sam mojoj N......i njenom Novom s kojim smo se zajedno oprostile :)