pija


već duže vrijeme nosim ovu priču u sebi...priča je to o stvarnim ljudima, onim "malim", vrijednim koje srećete na osječkoj piji.




tržnica je zaista pravo srce grada, meni grad u gradu pun života, ljudi, muvinga, glasova, novca...




fascinira me život tržnice, iako redovno odlazim pred zatvaranje (osim vikendom, kada sam frei), uživam jednako s tim stvarnim ljudima. ne znam jesu mi draže doskočice prekaljenih mačaka tezgi ili životne priče bakica kod kojih redovno kupujem grincajg i cvijeće.






kao "stari" trgovac, obavezno prakticiram cijenkanje, posebice kod mudrijaša, prekupaca koji nisu motikom zamahnuli za uzgoj tog što prodaju :)





odlično se osjećam after pije, kao ljudi nakon treninga, psihoterapije, dobrog koncerta...valjda zato što sam aktivni posjetitelj....sve prođem, svašta pitam, popričam, dobijem i neki recept za mršavljenje, migić...




slikanje ovih ljudi je bio show, jako su sramežljivi kada je fotografija u pitanju, osim Šokca koji je pristao pozirati.... i baš zato što su toliko skromni i jednostavni, slike nisu montirane, filtrirane....tako sam im obećala, a sutra moram na piju pokazati im post, takav je dogovor ;)




kriterije i vrijednosti u životu definitivno mijenjaš s godinama pa sam si danas smiješna, jer mi je prije 10ak godina pija bila ludnica i mjesto za izbjegavanje, jer me tamo svi guraju, idu na mene, deru se i svašta nešto što me živcira i čini ludom :)






ovaj deda u samt sakoltiću hofira s bakom koja prodaje oraje i lješnjak.....a ja voajerka, ne bi li ih uhvatila "in flagrante", blejim u njih i zapnem za nosač suncobrana i prosujem se kao slonica u staklani u pozi fotografiranja :)





odite sutra na svoju tržnicu, kupujte kod malih proizvođača, bolje ćete se osjećati, a jesti ćete stvarnu hranu koja ima priču, jedan cijeli život iza sebe.





Primjedbe

Najčitaniji

Najčitaniji