jelen u šumi
jučer započeo ovogodišnji advent i nema društvene mreže na kojoj ne "iskaču" statusi "homemade" vijenaca, aranžmana....ma lijepo je to, veselim se i sama svake godine, ponovo.
sister i ja, tradicionalno, Tu subotu, udružimo snage, ona više nego ja, i pokrećemo malu manufakturu kreativnosti....priznajem, moja glava uvijek puna nekih avangardnih ideja, ali srećom imam nju, koja je žena od struke i izuzetno vještih ruku pa svaku moju ludost, izvede do kraja.
i tako, opet pobjegnem iz grada, obiđem mamu i tatu i brišem sestri u carstvo vijenaca, češera, ukrasnih vrpci, kuglica, svijeća i kutija i kutija, brižno spremljenih ukrasa i potrebitih dodataka za izradu (sister to svake godine uredno sprema i čuva).
cijeli taj šušur ima poseban štih, jer opet tradicionalno, pijemo kuhano vino i slušamo božićne pjesmice pa uz te mirise anisa, klinčića, cimeta i glazbu, božić kao da je već došao.
pozitivna energija na entu, što ću vam pričat, ups, pisat!!!
tu se nađu i adventi za mamu, frendice, firmu, susjedu....nije problem, motivira definitivno, kako svaki mora biti drugačiji i osoban, poput osobe za koju je.
simbol ovog adventa, za nas je definitivno jelen. zapravo, oduvijek je on tu negdje, svake godine prisutan, ali nikada kao ove.
jelen, simbol čistoće i samoće, ali i života, zahvuljujući krošnji rogova koji simboliziraju drvo života.
prvi crteži ove prelijepe životinje sežu u Antiku, gdje se pojavljuje kao zaštitnik božica Artemide i Dijane.
bez obzira što neki smatraju kako u poganskim religijama, jelen predstavlja "rogatog boga", ne mogu se odati dojmu kako je jelen zapravo simbol slobode, elegancije, ljepote koja raste u divljini i samoći.
zato, želim ovaj advent i božić sa jelenom provesti, sa jelenom u šumi, jer tamo i pripada, u slobodi i miru.
više od toga ne mogu željeti.
tako sam vam sada ispričala priču u kralju šume, najljepšoj životinji cijelog tog kraljevstva divljine.
vama priču ispričala-napisala, a sebi donijela u život, bar na ovih nekoliko tjedana.
ma, imam ja i svoje prave ljubimce sa rogovima....ujutro me dočekaju pod prozorom srndač i njegova cura, bude tu još ekipe, cijela family, pa dođe i koji fazan šepuriti se svojim koloritom od perja....uglavnom, iako živim u širem centru grada, valjda sam bila jako pametna (čitaj: figu, imala si sreće, više nego pameti!) i odabrala, pogled koji nema cijenu...e da, to je zaista neprocjenjivo i nekako mi bude lakse svako jutro kada ustanem i pogledam....zaboravim na kredit, kamate su platile tu sliku!
Primjedbe